Jeste kad doživjeli da vas drži nostalgija, onak za nekim prošlim danima, ljudima, događajima...? Meni se to ovih dana često događa, pogotovo otkad sam prilično usamljen u Zagrebu...razmišljam o ljudima koji su prošli kroz moj život, s kojima više nisam u kontaktu a zbog toga mi je žao. Razmišljam o ljetima koje sam znao provesti na selu, dok su druga djeca išla na more, ja na selo...i nikad mi nije bilo žao. Znate kak je to, kad netko iz grada dođe na selo, gledajui ga kao božanstvo...a tek cure...jednu nikada, nikada neću zaboraviti. Imali smo vezu, doduše kratku, ali bilo je to nešto posebno...ne znam je li povezano sa godinama, sazrijevanjem ili nečim drugim, znam samo da bi se bar na tren volio vratiti par godina unazad...
|
Dopustio sam si nazvati se ovim imenom, iako nisam rođeni Zagrepčanin...zivim ovdje vise od 10 godina i zavolio sam ovaj grad svim srem. Njegove ulice, trgove, parkove, ljude, djevojke....sve što Zagreb čini - Zagrebom...i zato zaista želim biti purger, pa iako možda ne zadovoljavam "formalne" uvjete, ovdje se osjećam doma! Nadam se samo da ovaj grad neće izgubiti identitet, da će i oni koji dolaze ovdje živjeti, kao i ja, naučiti nešto o ovome gradu i zavoljeti ga...